*I am tired of trying,I am sick of crying,I know I`ve been smiling but inside I am dying..*
Chaos ljudi…jučer nisam pisala post jer sam cijelo jutro začudo učila geografiju i isplatilo mi se-dobila sam tri petice..!!prve petice…!ah…bila sam so so heppi..
Inače..bili smo jučeer (cijeli raz) na nekoj predstavi «Ana Karenjina» od 20.00 do 23.00-e ja sam umrla..nije bilo toliko dosadno..bili su okej efekti i super je to napravljeno ali pre prenaporno..stolice su bile premale i ja sam u ta tri sata valjda izmjenila petsto poza..prek frenda noge stavila,leđala preko dve stolice,pa preko tri..pa sam slučajno curu koja je sjedila ispred mene maznula u glavu.-..hehe…»UPS»…
I tak..stari je došel po mene…hm…kak nije bilo busa tak kasno moral je on doć…i vozili smo se recimo 15 min..u tih 15 min pazite razgovora:
Stari:Kaj ste gledali?
Ja:Anu Karenjinu…
=prođe 5 min
Stari:Kak je bilo?
Ja:naporno
=i to je to…kako samo dug pričali..nisam ga čak ni u oči gledala…katafakingstrofa..
Gledala sam kroz prozor tako navečer…bilo je tako pusto..tako dobro…baš mi se šetalo..znam da nisam normalna i da meni svašta padne napamet al baš mi se nekam išlo..razmišljala sam…u tih 15 minuta šutnje…kako mi fali nešto u životu…
Fali mi osoba….osjećam se koda fali dio mene..ja sam inače osoba koja stalno je pokretu i full voli izlaziti van ..rijetko tko može pratiti moj tempo…i kada sam konačno našla tu osobu..ona je nestala…sad je nema…sada fali dio mene…imam ja super frendicu (Nika pussa) al neznam..ona nesmije toliko izlaziti,idemo drugu školu,mlađa je od mene…volim ju i to ali meni treba neko tko voli stalno negdje ići—znam da vjerojatno neću nikada naći tu osobu…i zato se užasno osjećam…bila to frendica bio to dečko…a dečki-strašno…ja nemam di upoznati nekog dečka,više nejdem van,uopće ne izlazim iz kuće..a prije sam svaki dan išla nekam ,kasnila po neznam koliko…barila po 2 dečka u istoj noći..zajebavala se….a sada..ništa..nula..prazno…kak sam jadna…
A kako ja imam užasan ukus i meni se fakat rijetki sviđaju i to uglavnom su neki posebni po izgledu ili su jako dobri –a tih fakat ima u Zagrebu MALO!Većina ih sluša cajke..ovi metalci su mi svi nekak ružni—neznam ne volim baš dečke s previše dugom kosom…a neznam..ja fakat ne tražim previše niti tražim savršenog dečka…tražim samo nekog tko se razlikuje od ostalih…neznam kak da to objasnim..ali znam…da sam ja preosjetljiva i zato sam naučila svoje srce da se NIKAD NE ZALJUBLJUJEM jer previše bi patila…iovako previše patim..kaj ću još umirati zbog dečkiju…eto..zato mislim da ja sam previše slomljena da bi ikada voljela….
I sad slušam «Memories» od WT..kako tužno jebemti…kao da me prošlost želi zakopati…!
|